Prvi podaci o pticama na području Kopačkog rita postoje od druge polovine osamnaestog stoljeća, iz vremena kada je MARIJA- KRISTINA upravljala imanjem Belje. Tako se evidencija o odstrelu pernate divljači počela voditi već od 1785. Godine, te se trajno vodila sve do 1914. Godine. Stoga mi danas znamo koliko je u tom 120 godišnjem periodu odstrijeljeno fazana (Phasianus colhicus), trčki skvržulja (Perdix perdix), prepelica pućpura (Coturnix coturnix), šljuka bena (Solopax rusticola), šljuka kokošica (Gallinago gallinago) te raznih vrsta divljih gusaka i pataka. Zabilježen je i odstrjel orlova (najvjerojatnije orlova štekavca, Haliaeetus albicilla), velikih ptica grabljivica, malih ptica grabljivica, vrane i svraka. Nažalost danas više nije moguće odgonetnuti što se sve smatralo velikim pticama grabljivicama, a što malim pticama grabljivicama.

U razdoblju od 1908. godine do kraja Prvog svjetskog rata na području Kopačkog rita i okolice odvija se intenzivno prstenovanje ptica. Prstenuju se rode, čaplje i orlovi štekavci. Prilikom prstenovanja roda svake se godine bilježilo koliko se pari gnijezdi u Bilju, Kopačevu i Vardarcu, kao i uspjeh gniježđenja. Objavljeni su i podaci o koloniji čaplji.

Od 1967. godine istraživanjima ptica Kopačkog rita bavi se GETZ. Prvenstveno istražuje gnježđenje divlje patke (GEC,1972.,1983.), ali se bavi i prstenovanjem, prati seobu i koncentraciju ptica (GEC,1968.,1969.). Aktivni je sudionik projekta "Istraživanje ekologije orla štekavca", koji je nažalost zbog ratnih zbivanja prekinut. Opisuje i nove ptice za Baranju. Pored ornitoloških istraživanja GETZ se prvenstveno ističe na polju zaštite ptica

MIKUSKA prvi put posjećuje Kopači rit 1958. g. godinu dana kasnije ponovno dolazi u društvu BIRRERA i FERNBACHA da bi promatrali ptice. Rezultate promatranja objavljuju u časopisu Larus (BIRRER,1960.). Od 1969. je godine pa sve do danas MIKUSKA objavio više od 87 znanstvenih i stručnih radova o pticama Kopačkog rita i nesumnjivo je najbolji poznavatelj ptica Kopačkog rita. Bavi se velikim vrancima, divljim guskama, orlovima štekavcima, prati zajedno s MAJIĆEM kolonije čaplji organizira više godina ljetne akcije prstenovanja ptica "Kopački rit".
Zahvaljujući zalaganju GETZA, MAJIĆA i MIKUSKE, od 1970. godine pa do Domovinskog rata sve veći je broj turista, ljubitelja ptica, ali i znanstvenika koji posjećuju Kopački rit. U prvom su razdoblju provjeravali istinitost objavljenih rezultata istraživanja. Nakon toga i sami su počeli istraživati, snimati i objavljivati svoje rezultate (LEBRET, 1981., OUWENELL, 1970., 1977., 1988.). Nažalost nije bilo moguće pratiti tko je što sve radio i objavio o pticama Kopačkog rita, što ostaje kao zadaća

Zahvaljujući opsežnim istraživanjima ptica Kopačkog rita i šire u Baranji danas znamo da su na ovom području zabilježene 284 vrste. U Kopačkom ritu i bližoj okolici redovno ili povremeno gnijezdi 141 vrsta ptica.
Posebnu zanimljivost u ornitofauni Kopačkog rita predstavljaju ptice koje se gnijezde u brojnim kolonijama. Najpoznatija je kolonija čaplji na mjestu zvanom Banja, gdje već više od 20 godina opstoji brojna mješovita gnijezdilišta sivih čaplji (Ardea cinerea), čaplji danguba (Ardea purpurea), čapljice bijele (Egretta garzetta), žute čaplje (Ardeola ralloides) i gaka kvakavca (Nycticorax nycticorax). Tu je bio i pokušaj gniježđenja ražnja turkoča (Plegadis falcinellus) i bijele žličarke (Platalea leucorodia). U širem poplavnom području još i danas gnijezdi do 400 pari gaka kvakavca što predstavlja 1% europske populacije (MIKUSKA T., 1992.).
Na području Kopačkog rita i okolice danas se već gnijezdi preko 23 pari orla štekavca (Haliaeetus albicilla)- vrste koja je ugrožena u svjetskim razmjerima. Te divne velike ptice prave svoja gnijezda na starim stablima crne topole, i rjeđe vrbama, na visini od 20-30 metara. U Kopačkom ritu susreće se po jedno gnijezdo na 800 hektara poplavnog područja.
Od ugroženih vrsta ovdje na gniježđenju nalazimo još najmanje 5 pari crnih roda (Ciconia nigra), 4 do 5 para stepskog sokola (Falco cherrug), 40 pari bijelih čapljica (Egretta garzetta) te do 100 pari divljih gusaka (Anser anser). Kopački rit upravo je carstvo crnih roda. Tijekom migracije nije teško vidjeti jata od stotinu primjeraka, što nije moguće vidjeti nigdje drugdje u svijetu osim u susjednom nacionalnom parku Gemenc u Mađarskoj. No treba znati da su Gemenc i Kopački rit zapravo jedno jedinstveno područje koju državna granica umjetno dijeli na dva dijela. Već i samo zbog toga Kopački rit i Gemenc su ključna mjesta za očuvanje crne rode u Europi. Kopački rit ujedno je i jedino područje u Hrvatskoj gdje redovno u većem broju gnijezde divlje guske.
Stepski sokolovi u Kopačkom ritu ne grade vlastita gnijezda, nego redovito otimaju i preuzimaju gnijezda od orlova štekavaca. Taj fenomen također je jedinstven za ovaj rit. Ovom treba dodati činjenicu da ovaj sokol prvenstveno živi na stepskom području gdje sumu glavna hrana tekunice (Citellus citellus). Kako u Kopačkom ritu nema tekunica, sokolovi se ovdje prvenstveno hrane pticama.

U Europi je nestalo 90% populacije nekad redovite gnjezdarice patke njorke (Aythya nyroca). Zbog toga je ona uvrštena u najugroženije vrste i nalazi se u fokusu ornitoloških istraživanja. To nije slučaj Kopačkog rita i ribnjaka u Hrvatskoj. Na tim područjima još uvijek gnijezdi značajan broj od više stotina pari ovih ptica.
Kopački rit je poznat i po tome da u velikim kolonijama od više stotina pari gnijezdi obični galeb (Larus ridibundus), bjelobrada čigra (Chlidonias hybrida), crna čigra (Chlidonias nigra) i obična čigra (Sterna hirundo). Velika kolonija od 1000-2000 gnijezda velikog vranca (Phalacrocorax carbo) je i u svjetskim mjerilima fenomen i rijetkost.
Prilikom proljetne i jesenske migracije ovo područje predstavlja vrlo važno odmorište za mnoge vrste močvarica. Tako npr. svake jeseni na obalama Kopačkog jezera može se naći preko 1000 primjeraka bijele žličarke (Platalea leucorodia), oko 500 primjeraka bijele čaplje (Egretta alba), mnoge vrste prutki (Tringa sp.), vivci (Vanellus vanellus) itd. Tijekom zimske migracije patkarice (ANSERIFORMES) navraćaju u izuzetno velikom broju, te nije rijetkost vidjeti od 30- 50.000 ptica na jednom mjestu. Kopački rit je poznato i vrlo važno mjesto za zimovanje divljih gusaka. Koncentracija više desetina tisuća lisastih gusaka (Anser albifrons) i guski glogovnjača (Anser fabalis) tijekom zime daje poseban značaj ovom području.
U Kopačkom ritu ne tako brojne, ali redovite ptice selice su vrste kao velika čigra (Sterna caspia), jastrebac cipolaš (Pandion haliaetus), veliki podzviždač (Numenius arquata) i mnoge druge ptice. U močvari redovito prezimi nekoliko primjeraka orla klokotaša (Aquila clanga). Zapravo Kopački rit je ključno mjesto u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe za zimovanje ovog rijetkog orla.