Nepregledni tršćaci, šume i bare Kopačkog rita, ali i okolni pašnjaci, oranice i vinogradi, pružaju idealne uvjete za život mnoštvu vrsta sisavaca. Ovo bogatstvo bilo je poznato od davnina. Lov divljači na ovom području ima dugu tradiciju i poznat je po čitavoj Europi pa i dalje u svijetu. Pedantno je vođena statistika odstrela divljači, koja je poznata od 1785. godine sve do Prvog svjetskog rata. To je vrlo vrijedan dokument, jer osim što daje dragocjene podatke o lovnoj privredi ovog područja, daje uvid u dinamiku populacije običnog jelena, obične srne, divlje svinje, običnog zeca, običnog vuka, riđe lisice, divlje mačke, obične vidre, običnog jazavca, obične vjeverice i naravno raznih vrsta pernate divljači.
Prva istraživanja sisavaca načinio je MOJSISOVICS. Opisao je sve utvrđene vrste, ali posebnu pažnju posvetio je običnim jelenima i građi njihova rogovlja.
Istraživanja sisavaca Kopačkog rita veliki zamah dobivaju poslije Drugog svjetskog rata u okviru Lovno-šumskog gospodarstva "Jelen" i Operativno-znanstvenog instituta u Bilju pri čemu se prvenstveno istražuje jelenska divljač.
Od 1969. godine MIKUSKA istražuje faunu sisavaca Kopačkog rita. Prvi put utvrđuje prisutnost brkatog šišmiša (Myotis mystacinus) i livadske voluharice (Microtus agrestis) (MIKUSKA,1979.). Radeći na ishrani različitih vrste sova daje mnoštvo podataka o rasprostranjenju sitnih sisavaca u Baranji (MIKUSKA, 1979., MIKUSKA I VIDOVIĆ, 1980., MIKUSKA et al. 1986.) Međutim objavljuje podatke i o lovnoj divljači. Posebno su interesantni rezultati istraživanja rasta rogovlja običnog jelena u Kopačkom ritu (BEČEJAC et al. 1984, 1985, 1990).
Zahvaljujući dosadašnjim istraživanjima sisavaca Kopačkog rita tijekom zadnjih sto godina znamo da su na području Kopačkog rita zabilježene 54 vrste sisavaca. Od toga 46 vrsta i danas bez poteškoća možemo naći na ovom terenu. Pojava običnog muflona smatra se slučajnom. Četiri vrste, i to obične tekunice, sivoga štakora, običnog vuka i običnog čaglja, više nema na području Kopačkog rita. Status tri vrste, i to rojtastog šišmiša, pobarskog šišmiša i dugokrilog pršnjaka, nije u potpunosti jasan. U ovom stoljeću nisu zabilježeni, ali to ne znači da privremeno ili stalno nisu prisutni na ovom području.

Izvor: Mikuska J. (1999) u knjizi: Mihaljević M. (Ur.) Kopački rit - pregled istraživanja i bibliografija, Zavod za znanstveni rad Osijek, HAZU.